Tartufi, gljive čiji vonj netko ne može smisliti, ali drugima su najslasnije gastro iskustvo, vrhunac okusa, orgazam za nepce. I za to iskustvo su spremni platiti. Iako se već pola stoljeća Istra doživljava kao tradicionalno središte tartufa, ustvari oni mogu rasti svugdje, od Međimurja do Turopolja, kraj bilo kojeg korijena, bilo kojeg drveta.

Samo ih treba pronaći.

Pa su se tako i u Zadru sjetili da bi mogli svoje pse naučiti šnjofati za tim podzemnim blagom. Pionire zadarskog tartufarstva prvo su ismijavali, ali kad su vidjeli da vade grumen po grumen i stvaraju sve veći biznis, svi su krenuli u lov. Pa i naša Nikolina Radić.

Njegovi psi iskočili su iz auta, odjurili u šumu i ubrzo...

"Bravo, bravo!", Ivan Matak iz Zadra držao je u ruci zadarski tartuf:

"Pravi, original. Ovo je ljetni tartuf, odnosno ulcinatum već. To su nešto bolji od ljetnih."

Nakon više sati potrage u jednoj šumi na širem zadarskom području, na tajnoj lokaciji, pronašli smo više tartufa. Dva koja je reporterka RTL-a držala u ruci, imaju negdje oko 100-110 grama i stajali bi od 350 do 400 kuna. I to je jeftinija varijanta!

500 eura za kilogram crnog tartufa je sitnica u usporedbi s 3000 eura koliko se traži za bijeli tartuf, ipak nešto rjeđi. Ivan tvrdi da i crnih i bijelih ipak ima po cijeloj Dalmaciji. Rastu ispod hrastova, grabova, ali i smreka:

"Ja sam tražio do Dubrovnika, ja sam osobno tražio i znam da ima, sigurno. Nije slučajno. Ima ga i zaleđe Splita, Šibenika, Drniš, Knin."

Ivanove zadarske tartufe otkrili su najprije zadarski restorani. Već ih 20-ak nudi u svojim jelima.

"Gost koji dođe i zatraži zadarski tartuf, mi napravimo jela sa zadarskim tartufom koji se pokazao zaista odličnim. Ono što imamo u ponudi je njegovo piće sa tartufom, višnjevača, imamo i njegov sir s tartufima koji je izvrstan ", kazala je voditeljica restorana Nikolina Pavin Nekić.

Zbog kvalitete, ali i lokal patriotizma, u Dalmaciji se trude polako istisnuti istarski tartuf. Najpopularnije jelo popularnog sushi bara u Splitu, što ga je posjetio RTL, je tartar od kozica s uljem od tartufa, tartufatom i svježim ljetnim ili jesenskim tartufima.

"Kad ljudi prvi put čuju dalmatinski tartuf, onda kažu: 'A, pa zar to postoji u Dalmaciji?' Naravno da postoji. Ono što mi nemamo to je tradicija tartufa koja se sad u zadnjih nekoliko godina intenzivirala", kazao je Igor Goleš, voditelj restorana u Splitu.

Ivan radi i salame i praline s tartufima i još svašta.

Matak dodaje:

"Radimo ulja od crnog i bijelog tartufa, radimo tartufate, bijele crne. Imamo jedinstveni namaz od parmezana, znači nešto novo. Imamo nepasterizirani ovčji sir s tartufima."

Biznis cvijeta. Inače, zadarsko sveučilište je pokrenulo proces zaštite porijekla i imena pri Europskoj komisiji. Dakle dalmatinski tartuf mogao bi dobiti i službeni certifikat, pa će i Dalmacija uz Istru imati svoga konja, odnosno gljivu za trku.