Nogomet je u posljednjih tridesetak godina prestao biti romantična priča radničke klase i postao biznis težak šesto milijardi dolara. Igrači su postali roba na tržištu, a navijači tek potrošači koji trebaju prožvakati ono što im se servira na zlatnom pladnju. Dok cijene karata idu u nebesa, mijenjaju se identiteti klubova kako bi ih se lakše brendiralo, upakiralo i prodalo.

Trend je takav diljem svijeta, a izuzetak nije ni Hrvatska. Ipak, postoje ultrasi koji nisu i neće s rukama u džepovima promatrati kako korporacija ili lokalni šerif kasape njihove klubove i djedovinu im prodaju za lajkove na Instagramu.

U Hrvatskoj je svakako najpoznatiji primjer navijačke participacije u upravljanju klubom ona Hajdukova čiji su navijači okupljeni oko udruge Naš Hajduk uzeli konce u svoje ruke te već više od desetljeća na ovaj ili onaj način sudjeluju upravljanjem klubom.

Iz prkosa i ljubavi

No nekadašnja navijačka skupina koja je pratila NK Zagreb otišla je još korak dalje. Oni se nisu zadovoljili samo izglasavanjem Nadzornog odbora, oni su htjeli više.

White Angelsi godinama su pratili Zagreb i s vremenom su stvorili priču kakvu nisu imale druge navijačke skupine. Stvorili su inkluzivniju atmosferu no što je to običaj na našim prostorima te su željeli da se ljudi osjećaju sigurno bez obzira na to kako izgledaju i tko su. Navijači koji su željeli zdrav i otvoren klub ušli su u sukob s tadašnjim i sadašnjim vodstvom kluba, a neslaganje je kulminiralo 2014. godine.

Kako tu bitku u danim okolnostima nisu mogli dobiti okrenuli su se drugim opcijama. Autokratsko vodstvo NK Zagreba sunovratilo je nekad moćan klub iz Kranjčevićeve u bezdane amaterizma u kojima se bivši prvak Hrvatske koprca i danas, a White Angelsi su odlučili pokrenuti novi klub na načelima jednakosti, tolerancije i izravne demokracije.

Iz revolta i ljubavi rodio se novi Zagreb, rodio se Zagreb 041.

Neka bude klub…

"Bijeli anđeli su bili nezadovoljni vodstvom tadašnjeg i sadašnjeg predsjednika NK Zagreba odnosnom generalnim smjerom u kojem se taj klub kretao. Pričamo o 2014. godini. Tad je i u Hrvatskoj već Hajduk i Torcida preko Našeg Hajduka postavila temelje za uključivanje navijača u odlučivanje, a White Angelsi su shvatili da to što žele na tribini ne mogu imati u trenutnom klubu pa su se okrenuli gradnji novog kluba", priča nam član Zagreba 041 Josip Miličević te otkriva tko se sve u počecima uključio u organizaciju.

"Veliku su podršku u početku dali aktivisti – volonteri koji čak nisu bili toliko vezani za nogomet koliko su se oduševili tom idejom sporta gdje su svi dobrodošli i gdje nije primarni cilj novac. Njih je privukla ideja tribine koja nije rezervirana isključivo za mačo primjerke navijača već ima mjesta za sve", otkriva nam kako je cijela priča o jednom potpuno drugačijem klubu započela prije punih sedam godina.

Neobične porođajne muke

Kao što smo već rekli, Zagreb 041 nije običan klub, pa tako ni osnivački problemi nisu bili obični.  

"Sve je započelo 1. prosinca. 2014. na osnivačkoj skupštini, ali je proces registracije trajao jako dugo registracije jer prilikom statuta smo naznačili da klub nema jednu glavnu osobu, a to je bilo neshvatljivo ljudima u Gradskom uredu za udruge. Uložili smo jako puno truda i vremena da njima navođenjem dijelova zakona objasnimo da nigdje ne piše da mi moramo imati predsjednika. Treba postojati odgovorne osobe, a ne predsjednika", prepričava nam Miličević porođajne klupske muke.

Prva sezona novih zagrebaša bila je 2015./2016. Nastupali su u Dugavama na Zelengajevom igralištu, a ekipa je bila spremna za nastupe prije no što je registracija zgotovljena. White Angelsi su se povezali s aktivistima, ali i tražiteljima azila u Porinu što se pokazalo kao sjajna sinergija.

Sinergija White Angelsa, aktivista i tražitelja azila

No klub je trebalo i financirati, a njihova ideja je bila da se sve zasniva na direktnoj demokraciji i ideji jedan član – jedan glas.

"Ideja članstva se pokazala kao vrlo potentna i da ima potencijal čak i u slučaju kad to nije takva narodna priča kao Hajduk. U prvoj sezoni smo imali više od 100 članova relativno brzo", sa žarom u očima priča nam Miličević te nastavlja svoj kraći monolog.

"To je jedan od primarnih načina financiranja kluba i danas. Ipak treba reći da je ta početna euforija splasnula tako da je broj članova danas manji nego prve dvije godine, ali je stabilan i realan te na tome gradimo budućnost. Zanimljivo je da su svi igrači članovi kluba što je dosta neobično za ovu razinu i to na primjer na početku nije bio slučaj", kaže nam zaključujući priču o rođenju Zagreba 041.

'Tad sam shvatio kako je Lovri Kaliniću…'

Kad su se tek pojavili Zagreb 041 je bio nešto posve novo na zagrebačkim niželigaškim terenima. Pune tribine, bakljade i osebujni navijački performansi bile su veliko osvježenje tih dana.

"Igrali smo utakmicu koju smo trebali dobiti. Taj dan je bio cijeli program, fešta, hodanje po svili i slično. U desetoj minuti cijela tribina počne bacati role od računa u teren. I ok sve super, klinci skupljaju. Pet minuta prije kraja utakmice, mi gubimo 1:0, idemo na sve ili ništa, a navijači su shvatili da imaju još rola u zalihama. Prekid 10 minuta jer moramo skupljati papire…tad mi je postalo jasno kako se osjeća Love Kalinić i drugi", podijelio je jednu anegdotu s nama Filip Pavelić, vratar i trener u Školi nogometa.

Bakljade su česte, ali samo su jednom zaradili kaznu

Kao što smo rekli, pirotehnika nije rijetkost na utakmicama ZG041. Dio je to tradicije koju su White Angelsi prenijeli s nekadašnje Zagrebove tribine u Kranjčevićevoj.

"Dio osnivača kluba su kao što sam rekao bili navijači Zagreba koji su prenijeli dio tog folklora i transparenata. Postojao je dogovor da se pirotehnika ne baca u teren i mislim da smo samo jednom dobili kaznu. Jednom smo nabavili nekakvu dimnu kutiju koje su nam donijeli prijatelji. Iz toga je sukljao crni dim kao da si četiri gume zapalio, a vjetar je puhao u krivom smjeru. Bilo je gadno, a mi smo dobili 500-ak kuna kazne, ali je tribina platila sama svoju kaznu'", priča nam Josip uz široki osmjeh.

'To je bilo divno'

Imali su zagrebaši mnogo anegdota iz posljednjih sedam godina no jedna im se urezala u sjećanje zbog činjenice da je bila posve neočekivana i neobična.

"Jedan od najljepših događaja u povijesti kluba je gostovanje kod NK Mladosti iz Kloštra Podravskog koji ima neku sličnu priču inkluzivnosti. Oni u Kloštru imaju veliku zajednicu romske manjine i klub radi puno s djecom i Romima. Preko zajedničkih članova dogovorili smo dvije prijateljske utakmice. U ljetnoj su pauzi oni došli kod nas, a u zimskoj smo mi išli njima u goste. Kako se igrači ne bi zezali s autima dogovorili smo da ćemo iznajmiti neki bus. Ići će 20 igrača i za ostala mjesta smo stavili da se javi tko želi', priča nam Josip i onda uz osmijeh otkriva neočekivan preokret u priči.

"U četiri dana se javilo 65 ljudi koji su htjeli ići. Na kraju smo išli s dva busa i s igračima je bilo gotovo 100 ljudi. Domaćini su pali u šok kad je stiglo stotinu blago pijanih ljudi u nedjelju u 1 popodne i razvlače transparente. To je bilo divno", oduševljeno se Josip prisjetio tog prekrasnog gostovanja kod svojih sportskih prijatelja.

'Odbili smo igrati zbog transparenta Refugees are not welcome'

No nisu zagrebašima sva iskustva bila ugodna. Zbog drugačijih načela na kojima je klub zasnovan i činjenici da nerijetko imaju u svojoj ekipi strance i tražitelje azila, znali su se suočiti i s nezgodnim situacijama na niželigaškim terenima u Zagrebu

"Tad je za nas igralo par azilanata i gostujući su navijači izvjesili transparent 'Refugees are not welcome'. Službeno smo prosvjedovali i odbili nastupiti dok se ne makne transparent. No delegat je, mogu reći za čudo s obzirom gdje živimo, odmah rekao da se neće igrati dok se to ne makne i sve je bilo riješeno za nekoliko minuta", prepričao nam je jednu od tih situacija Filip Pavelić.

Bez predsjednika im ide sasvim dobro

Zanimljiv je i način na koji sami klub funkcionira. Najbliži prvoligaški srodnik im je Hajduk no i od splitskog kluba ih dijeli dosta toga. Dok Hajduk ima neki oblik predstavničke demokracije u kojoj članovi kluba biraju Nadzorni odbor koji u njihovo ime kontrolira rad kluba Zagreb 041 pokušava implementirati direktnu demokraciju.

"U Statutu je klub podijeljen na autonomne radne skupine koje su međusobno povezane. Nemamo predsjednika, nemamo glavnog tajnika, ali nam ide sasvim dobro. Radne se grupe organiziraju prema interesu, a odluke se donose nekakvim dogovorom i konsenzusom. Kad je nešto veće u pitanju onda se to iskomunicira s više ljudi", priča nam Josip, a u priču se uključuje i naš drugi sugovornik Filip Pavelić.

"Ideja nam je uvesti skupštinu na dvomjesečnoj bazi pa makar videoputem sad kad smo ušli u 21 stoljeće kako bi dodatno demokratizirali proces no to još nije realizirano", objašnjava nam Pavelić dok njegov kolega sumira način vođenja kluba u jednoj jednostavnoj rečenici 'to je kombinacija grčke demokracije i anarhizma'.

No usprkos idealima naišli su proteklih sedam godina i na probleme koji karakteriziraju ovakav način vođenja kluba. S obzirom na to da je početna euforija splasnula nakon par godina interes članova za participiranje je lagano opao pa se zna dogoditi da je na sastanke za vrijeme korone dolazilo svega desetak ljudi no usprkos tome u odlučivanju i dalje sudjeluje više ljudi no što je to uobičajeno.

Ulica vodi klub i to dobro

Logično je pitanje kod ovakvog načina vođenja kluba, tko nosi odgovornost za donesene odluke.

"Problem odgovornosti ne stvara veliki problem kao što je to možda slučaj u klubovima sa sličnim uređenjem na nekim višim razinama, jer nema velikih financijskih uloga. Odluke koje donosimo su one koje ne mogu ništa pokvariti već radimo stvari koje klub mogu gurnuti naprijed", objašnjava nam Pavelić.

Tijekom sedam godina došlo je do finih prilagodbi unutar sustava što je pojednostavilo funkcioniranje kluba.

'Prvotni model je bio malo nepraktičan, jer kad trideset ljudi raspravlja nemaš samo dva mišljenja već deset. To je bilo tromije, a uzimalo je i puno više energije", kaže nam Pavelić.

Omladinski pogon raste kao iz vode

Klub je zahvaljujući predanosti članova i igrača stabilan i više nije upitno hoće li doživjeti iduću godinu. Prva ekipa je stabilan drugoligaš pod ZNS-om, a omladinska škola raste kao iz vode.

"Klub je krenuo u školu kao što se volimo našaliti. Omladinski pogon je stavljen na noge. Ja sam u Školu došao prije tri godine i tad je u školi bilo 10-15 klinaca. Prije toga se u omladinskom pogonu uglavnom radilo s djecom azilanata koji su činili 75 posto kadra, ali tada zbog dobne raspršenosti i problema registracije te djece nisu igrali službena natjecanja", objašnjava nam Filip.

Od tada se mnogo toga promijenilo te se pomladak Zagreba 041 već drugu sezonu natječe u ZNS-ovim natjecanjima.

"Prošle godine smo imali jednu kategoriju, a ove već imamo i zagiće i limače. Želja je da kroz dvije godine oformimo treću kategoriju mlađih pionira. Idemo od najmlađih prema starijima. Gradimo sustav od početka, jer i ta djeca nekako odrastaju s nama. Trenutno u školi imamo tridesetak djece s kojima rade dva trenera", ponosno nam priča Filip Pavelić koji je mnogo truda uložio u organizaciju Škole nogometa, a za kraj priče o mladim klupskim snagama odlučio je istaknuti najbitniji segment klupske filozofije u radu s djecom.

Svi mogu igrati nogomet bez obzira na predispozicije

"Ono najvažnije je da se kod nas djeca mogu upisati u klub bez obzira na predispozicije, predispozicije. Naš je stav da tko god dođe može igrati nogomet. Ne radimo selekciju jer je cilj svima dati priliku, važno je da se djeca druže pogotovo u ovom periodu korone", zaključio je trener Pavelić i dodao kako većina djece dolazi zbog roditelja kojima se sviđa priča, a samim tim su i roditelji uključeniji u razvoj kluba.  

Naravno, morali smo se dotaknuti i teme prve ekipe i njihovih ambicija. Naime, prošle godine je ukinuta treća zagrebačka liga te je uspostavljena proširena druga liga pa se zagrebaši šale da je to natjecateljski napredak.

'Mi smo Belupo ili Gorica 2. ZNL'

"Rezultatski prva ekipa stoji solidno. Neka sredina ljestvice, pa bi mogli reći da smo Slaven Belupo ili Gorica 2. ZNL. U kontekstu rezultata moramo istaknuti da nikad nismo bili u donjem dijelu tablice, ali nismo se ni u Europu plasirali", šali se Josip te ističe zapravo Zagrebu 041 na putu u višu ligu ne stoje samo nogometni protivnici već i pomalo besmisleno pravilo ZNS-a.

Naime, muči ih činjenica da je za 1. zagrebačku ligu nužno imati juniorsku ekipu no to u ovom trenutku nije moguće ustrojiti. S obzirom na to da nemaju juniorsku ekipu, probleme im stvara još jedno ZNS-ovo pravilo. Riječ je o tome da svaku utakmicu moraju igrati od početka najmanje dva nogometaša mlađa od 21 godine.

"Koncept ZNS-a da koristi ove niže lige kao razvojne je upitan, jer postoji ipak granica do koje ti možeš razvijati igrače za najbolje lige. Kriteriji juniorske lige i U21 igrača koji su uvjet za ove lige stvara više problema nego koristi", kratko su prokomentirali moji sugovornici.

Za nogomet koji spaja ljude

Na kraju ovog ugodnog razgovora o jednom posve neobičnom klubu došli smo i do posljednje stanice. Pavelić i Miličević su podijelili s nama planove i želje za budućnost.

"Sve sportske klubove čekaju zanimljiva vremena no naša je ambicija nastaviti razvijati omladinski pogon. Možemo ostati na istome, ali ne smijemo ići dole. Što se tiče seniorske kategorije muči nas činjenica nemamo juniore, no kroz proces nadamo se da ćemo ih jednog dana imati. U ovom trenutku, čak i da se igrački ekipiramo što nije nemoguće na putu u 1. ZNL nam stoji to pravilo. Zbog tih objektivnih ograničenja ne jurimo rezultat", kazao je Filip Pavelić.

Naposljetku Zagrebu 041 možemo poželjeti da ostvare svoje ambicije, odnosno da sačuvaju svoju viziju nogometa koji spaja i uključuje, sporta kao čistog ideala zajedništva i tribine kao otvorenog prostora u kojem su dobrodošli svi - visoki i niski, debeli i mršavi, žene i djeca, Zagrepčani i stranci, grbavi i kvrgavi ili ukratko svi koji vole sport i dobro društvo.