Prijava

Vaša prijava

Kamere Potrage ekskluzivno snimile odlaganje stotina tona otpada uz Savski nasip u vodozaštitnom području


Potraga

Danima su kamioni s gradilišta tvrtke Facies u središtu Zagreba odvozili građevni otpad, ali problem je što ga druga tvrtka VDM nije odvozila na mjesto na koje je trebala - predviđeno odlagalište građevnog otpada.

Kao u trileru kamere Potrage su ekskluzivno snimile odlaganje stotina tona otpada uz savski nasip, u vodozaštitnom području, nedaleko Domovinskog mosta.

Tvrka koja vodi gradilište, ona koja odvozi otpad, vozači i svi ostali u lancu, na naše brojne upite nisu odgovorili, ali jest inspekcija koja je izišla na teren i utvrdila očigledno - ilegalno odlaganje radi uštede stotina tisuća kuna. A o onečišćenju okoliša da i ne govorimo.

Snimka prikazuje odvoz građevinskog otpada iz centra Zagreba u prirodu, na periferiju grada uz Savski nasip, no takvo odlaganje građevinskog otpada je protuzakonito.

U redakciju nam se javio čovjek kojeg ćemo za potrebe priče zvati Ivan. Ivan je građevinar koji dobro poznaje zakone i propise. Rekao nam je kako ih građevinska tvrtka VDM krši, te će nam i pokazati zašto.

Odveo nas je do gradilišta u Radničkoj ulici. Tamo je u tijeku čišćenje nakon rušenja objekata. Sav građevinski otpad, tvrdio nam je Ivan, voze na vodozaštitno područje kod Savskog nasipa.

 “Oni to ne bi smjeli voziti u prirodu, na vodozaštitno područje, jer to je građevinski otpad. Za građevinski otpad po zakonu je definirano gdje se mora i kako odlagati i kako se mora razvrstavati”, rekao je Ivan na upit o kamionima koji otpad voze na vodozaštitno područje Mićevac.

Ivanove tvrdnje bile su gotovo nevjerojatne. Teško je povjerovati da bi netko takvo što činio usred grada, naočigled svih.

“Ovo što oni voze, voze na vodozaštitno područje od kuda cijeli Zagreb pije vodu, od tuda se crpi voda za cijeli Zagreb. A to što voze je i cigla i beton, i najlon, i drvo, i željezo i sve što je bilo u tim objektima”, tvrdi Ivan.

Naš sljedeći potez bio je snimiti kuda se odvozi građevinski materijal s gradilišta. Trebalo je samo pričekati da se napuni kamion, te ga slijediti, gdje će isprazniti teret. Inače se zbrinjavanje takve vrste otpada s gradilišta deponira na točno određen način, priča nam Ivan dok pratimo kamion koji odlazi s gradilišta.

“To se onda vozi u Zagrebački Holding, na Jakuševac, oni to saniraju i zbrinjavaju, tj. recikliraju ako se da, no problem je što se tamo plaća. A ovdje se nikom ništa ne plaća”, govori Ivan.

Kamion koji smo slijedili iz grada produžio je ka Domovinskom mostu, pa skrenuo prema Savskom nasipu. Čini se da nema namjeru platiti odlaganje.

Na upit o cijeni odlaganja s obzirom na veličinu tog gradilišta, Ivan kaže kako je u pitanju sigurno oko pola milijuna kuna, a tvrdi da se radi o sigurno 10 tisuća tona materijala.

Kada smo se uvjerili da će kamion zaista skrenuti ispod mosta na nasip, odlučili smo pričekati na mostu i snimiti prilaz s gornje strane. Dok smo čekali iz smjera vodozaštitnog područja upravo se vraćao drugi - prazan kamion.

“Ja se sad pitam, a gdje su vodočuvari, koji tamo to trebaju čuvati, koji trebaju paziti da se to tamo ne kipa, gdje su oni sad nestali? Nema ih!”, govori Ivan.

Uskoro se pojavio i naš sumnjivac. Krenuli smo za njim cestom uz nasip.

“Ovo je bunar od vode, arteški bunar, od Hrvatskih voda”, kaže Ivan, a budući da je u pitanju javno vodno dobro, ne bi smio na nasip.

Naš kamion skrenuo je s ceste prema šumi. Nakon nekoliko stotina metara naišli smo na prizor o kojem nam je Ivan govorio. Usred iskrčene šume kamion je iskrcao svoj teret na platou koji je, očito, napravljen isključivo za svrhu iskrcavanja građevinskog otpada. Da prizor bude šokantniji, na lokaciji ga je već čekao bager koji, očito služi prikrivanju tragova. Naime, čim je otpad iskrcan na njega se zgrta zemlja.

Pred našim očima na lokaciju je stigao još jedan kamion pun građevinskog otpada. Odlučili smo nazvati vodočuvara Hrvatskih voda koji nadzire ovo mjesto.

U telefonskom razgovoru, rekli smo mu kako se trenutno nalazimo u Mićevcu, na mjestu gdje se odlaže građevinski otpad, no on nije znao za to. Objasnili smo mu gdje se točno nalazimo, na što je rekao kako bi kamion koji dolazi tamo trebao dovoziti zemlju jer imaju dozvolu da mogu deponirati čistu zemlju. Budući da je riječ o građevinskom otpadu, rekao je kako on ne smije biti tu te da je jučer bio na tom mjestu, ali da nije video nikoga da vozi otpad. Rekao je kako je za to nadležna Uprava Hrvatskih voda, ali i da je u pitanju vodozaštitno područje.

Nakon ovog razgovora vratili smo se u redakciju i redom slali upite, Hrvatskim vodama, Hrvatskim šumama, Ministarstvu graditeljstva i Ministarstvu zaštite okoliša. Činilo se gotovo nevjerojatnim da o ovoj lokaciji nitko nema pojma.

“Ja ne znam kako oni pravdaju kada dođe inspekcija zaštite okoliša, kad pitaju gdje ste deponirali ovaj materijal, što će oni njima reći?”, pita se Ivan.

I nas je zanimalo isto. Iz Ministarstva su nam odgovorili da će odmah poslati inspekciju, dok smo čekali njihov odgovor pokušali smo ustanoviti čije je zemljište na kojem se nalazi sporni otpad. Na interentu je moguće vidjeti da je zemljište uz nasip u vlasništvu Republike Hrvatske, tvrtke Ferimport, koja je uništena privatizacijom, te Hrvatskih šuma. Njihov nadzornik došao je na teren s nama, no uvidom u lokaciju, zaključio je da ova zemlja nije u vlasništvu Hrvatskih šuma.

Iz Hrvatskih voda su odgovorili da su obavijestili inspekciju zaštite okoliša o ovom problem i da zemljište spada pod nadležnost komunalnog gospodarstva Grada Velike Gorice. No, s njima nakon srijede više nije bilo moguće kontaktirati. Naime, u četvrtak je bio praznik, pa su spojili s vikendom.  Iz znatiželje, obišli smo lokaciju u šumi i sljedeći dan nakon što smo obavijestili sva nadležna tijela.

Razgovarali smo s čovjekom u bageru koji je na upit je li bila inspekcija rekao kako su bili neki ljudi, ali kako im je rekao da on nema ništa s tim. Kaže kako radi za tvrtku VDM i njegov je posao samo da zaravnava kad se doveze otpad.

Tvrtki VDM koja je naložila ovo bacanje otpada u prirodu ćemo se vratiti kasnije. Naime, naišao je isti kamion kojeg smo snimili dan ranije kako se puni u Radničkoj, te potom vraća prazan s lokacije kraj nasipa. Vozač je snimao nas, a mi njega. 

Kamion je prazan, kaže, on je došao usjeći nekoliko kolaca u šumi. Ipak, kako se vidi na snimci, kamion je pun otpada. No, on je to poricao, kao i činjenicu da je i jučer dovozio otpad s gradilišta.

Na pitanje što je jučer vozio, tvrdi kako nije tu vozio građevinski otpad iz Radničke.

“Ja vas prvi put vidim, lijepa ste i draga, a poručite gospodinu Bandiću neka on ljudima, bez obzira na mene, nek osigura gradski deponij, nego svi se*u, lažu i proganjaju male ljude”, odgovara na našu tvrdnju kako smo ga jučer vidjeli.

Gradski deponij postoji na Jakuševcu, a preuzimanje tone građevinskog otpada stoji 280 kuna. No, kako su mali ljudi, kako kaže vozač kamiona, najmanje krivi, potražili smo one koji su ih poslali da ovo rade. Nalogodavac ovo rabote je tvrtka VDM. Vratili smo se na gradilište u Radničkoj kako bismo potražili šefa.

Kako smo mi dan prije alarmirali sve moguće inspekcije, na gradilištu je osvanula ploča s podacima o gradilištu, koje dan prije nije bilo. Sada smo konačno mogli utvrditi i tko je nositelj radova, koji je angažirao tvrtku VDM da odvozi građevinski otpad.

Odlučili smo nazvati tvrtku koja je izvođač da ih pitamo gdje odlažu građevinski otpad. Direktora tvrtke  Facies, izvođača radova u Radničkoj, nije bilo u tvrtci, pa smo potražili šefa gradilišta.

U upravi gradilišta su nas zamolili da pričekamo, jer je unutra upravo inspektor zaštite okoliša, i razgovara s direktorom tvrtke, gospodinom Mandićem. Pričekat ćemo, kažu da građevinski otpad odvozi tvrtka VDM u svoj pogon za reciklažu.

Čekanje smo prikratili zvanjem vlasnika VDM-a, Domagoja Mandića, prezimenjaka direktora tvrtke Facies koja je nositelj radova na gradilištu. Na nekoliko telefonskih poziva odgovorio nam je kratko - na sastanku sam. Pojasnili smo i o čemu bi razgovarali, no nakon toga se više nije javio. Nas su zamolili da čekamo ispred prostora gradilišta. Čekanje se odužilo na dva sata, a zatim se šef gradilišta odvezao u nepoznatom smjeru.

Na telefonski upit kada će nam dati izjavu jer je rekao da će to biti kada završi s inspekcijom, šef gradilišta odgovara kako nikada neće dati izjavu jer nije ovlaštena osoba za to i da je inspekcija još uvijek unutra.

Inspekcija jest još bila unutra, pa smo nastavili čekati.

Na upit inspektoru zaštite okoliša je li on iz Ministarstva zaštite okoliša, odgovara kako nije ovlašten davati izjave.

Završila je inspekcija, doznat ćemo službenim kanalima što su našli.

Službeni odgovor je glasio da:

“Tvrtka VDM ne posjeduje dozvolu za gospodarenje otpadom, a otpad od rušenja odnosno cca 1000 tona neopasnog građevnog otpada je bez propisane prateće dokumentacije odvezen na lokaciju koja nije predviđena za odlaganje otpada.

Inspektor zaštite okoliša je 14. lipnja 2017. zabranio odvoz građevnog otpada sa lokacije dok se ne osigura predaja građevnog otpada ovlaštenoj osobi.”, stoji u priopćenju.

Znatiželje radi, nakon nekoliko dana, netom prije završetka priloga, ponovno smo obišli gradilišite u Radničkoj. Strojevi VDM-a miruju. Za nezakonito odbacivanje otpada u okoliš propisana je novčana kazna od 300 do 700 tisuća kuna.

 


Dežurstva razrednika osmaša

Naši sportaši vrijedni su i pod praznicima