Unazad desetak godina građani Zaprešića više su puta strahovali od zagađenja vodocrpilišta otpadnim vodama iz svoje industrijske zone.

Inače, osim što je prekomjerna koncentracija antibiotika kobna za biljni i životinjski svijet u rijeci, u konačnici djeluje i na rezistentnost bakterija što znači i manju uspješnost liječenja ljudi antibioticima.

“Šaht od kanalizacije, odnosno vod koji ide od Plive odnosno od Harmice, voda prolazi glavnom ulicom i u Vodovodnoj ulici kanalizacija skreće, tako projekt prikazuje, skreće uz prugu i ide dalje prema pročistaču.  Od šahta do ograde vodocrpilišta, 1.zone, gdje ne smije niti sitna divljač uginuti je samo 31,7 metara, to apsolutno ne odgovara nikavim zdravstvenim, ni građevinskim propisima, to nikakvim ne odgovara, to ne smije biti tu”, kazala je Ruža Katić, Udruga Eko Zaprešić.

No, kanalizacija je tu desetljećima, a zabrinutost Zaprešićana zbog vode nije ništa novo.

Ipak, ono što jest novo je istraživanje znanstvenice s Instituta Ruđer Bošković o izrazito visokim koncentracijama antibiotika u rijeci Savi nizvodno od spomenutog  pročistača.

“Pokazali smo da su industrijske otpadne vode koje se ulijevaju u rijeku Savu kraj Grada Zaprešića sadržavale tijekom primjerice zime i proljeća vrlo visoke koncentracije makrolidnih antibiotika, azitromicina i eritromicina, koje su dosezale i do pet, do šest miligrama po litri, što je i preko sto puta više nego u komunalnim otpadnim vodama gdje antibiotici dospjevaju uglavnom preko urina”, rekla je dr.sc. Nikolina Udiković Kolić, Institut Ruđer Bošković Zagreb.

Veza između vode, zdravlja Zaprešićana i analize znanstvenice s Ruđera krije se upravo u spomenutoj kanalizaciji. Jer je na nju spojena i lokalna industrija.  Zato je novo istraživanje probudilo stare strahove mještana.

“Problem koji mi godinama postavljamo je vodocrpilište i zagađivanje kanalizacijom od strane Plive i Plivinih tvornica. Mi govorimo Pliva, jer su tamo tri-četiri tvornice, ali sve na gradilištu Plive”, kazao je Dušan Horvatin, Zaprešić.

Danas je samo dio Pliva, u vlasništvu izraelskog farmaceutskog diva Teve, druga je Hospira, američkog farmaceutskog koncerna Pfizer, te treća Kvasac, francuske grupacije Lesaffre. Do prije deset godina spomenuta postrojenja ispuštala su svoje tehnološke vode u obližnji potok Gorjak.

“Negdje početkom 2011. Godine došla mi je u ruke analiza mulja potoka Gorjak koju mi je jedna ekologica dala, rekla mi je da odlazi iz Hrvatske da ona nije uspjela ništa s tim napraviti, da ja pokušam budući sam tada bila u gradskom vijeću kao dopredsjednica gradskog vijeća Grada Zaprešića. Kada sam pročitala bila sam šokirana tom analizom i dala sma je odmah gradskim vlastima, znači i gradonačelniku, i direktoru komunalnog i tražila sma da s ena to reagira da se provedu mjere zaštite za vodocrpilište Šibice”, kazala je Ruža Katić.

Naime, prostor vodocrpilišta nalazi se relativno blizu spornog Gorjaka, pa je tada čak Plivi na nekoliko mjeseci zabranjen rad. Gradske i županijske vlasti su se tada, kaže Ruža, dosjetile orginalnog rješenja  za  sprečavanje   ispuštanja industrijskih otpadnih voda u okoliš.

“Umjesto da se Plivi i drugim farmaceutskim tvrtkama u Savskom Marofu naloži izgradnja pročistača i to pročistača sve tri faze izgradnje, 1,2,3, mehaničko, kemijsko i biološko  pročišćavanje, Grad Zaprešić i zagrebačka županija, Ministarstvo zdravstva, Hrvatske vode, svi se usaglasili da se Plivi dozvoli upuštanje nepročišćene vode, bez pročistača da se ta voda upušta u kanalizaciju, u kolektor, kanalizacijske cijevi Harmica Zaprešić”, rekla je Katić.

“Tražili smo da naprave posebnu kanalizaciju, jer ova kanalizacija koja sad postoji je preslabog kapaciteta. Povezali su tri, četiri sela gore, i Plivu su povezali, zajedno sa Kvascem gore i svim ostalim i tu vam je odvratan smrad. Prošli tjedan su tu kanalizaciju ispirali da se ne bi odvratan smrad osjetio”, kazao je Dušan Horvatin, Zaprešić.

Vratimo se istraživanju Ruđera. Doktorica Udiković Kolić s Ruđera, kaže, upravo uzorci uzeti najčešće vikendom u rezultatima su odskakali od ostalih.

“Tijekom te dvije sezone, ove antibiotike smo detektirali u rijeci Savi na lokacijama nizvodno od samog ispusta i to u koncentracijama koje su dosezale i do 20 mikrograma po litri, što je opet značajno više od koncentracije antibiotika koji se mogu naći u površinskim vodama”, rekla je dr.sc. Nikolina Udiković Kolić.

Uputili smo  potražiti ispust zaprešićke kanalizacije u rijeku Savu. Zbunilo nas je što smo pronašli dvije cijevi. Jedna koja ide u rijeku Krapinu netom prije ulijevanja u Savu, te druga u samu Savu.

Uzorci vode koji su uzeti na mjestu ispusta nedvojbeno su pokazali da se u rijeci  Savi nalaze ogromne količine antibiotika, koji odavde dolazi.

Koja cijev vodi od kuda, i tko je na što spojen upitali smo i zaprešićku gradsku upravu.

Dobili smo tek pismeni odgovor da zaprešićka kanalizacija ima jedan ispust na Savi na koji je spojena lokalna industrija. Sve što se ispusti u rijeku prolazi kroz gradski pročistač koji ima samo mehaničko pročišćavanje, dok su biološko i kemijsko još uvijek samo u planu.

“Projekt 'Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Zaprešić', koji uključuje izgradnju 2. i 3. faze pročistača, pred prijavom je za dobivanje sredstava iz fondova Europske unije. Osim toga, dio će se financirati iz državnih i sredstava lokalne samouprave”, odgovor iz ureda gradonačelnika Zaprešića.

Prema tome, na biološki i kemijski pročistač zaprešićka kanalizacija će morati pričekati. U međuvremenu, znanstvenici su došli do čvrstih dokaza zašto su ovakvi pročistači i više nego potrebni.

“Tko može biti zagađivač? Dakle, kao što sam spomenula, izvor ovog zagađenja je nedvojbeno industrija, mi smo uzorkovali na ispustu industrijskih otpadnih voda u rijeku Savu, u blizini Grada Zaprešića i nizvodno od tog ispusta, a također smo uzorkovali i kod Otoka SamobOroskog na lokaciji koja je uzvodno od samog ispusta pa nam prestavlja jednu referentnu lokaciju koja nije pod utjecajem industrijskog zagađenja”, kazala je dr.sc. Nikolina Udiković Kolić.

Za komentar rezultata istraživanja i što točno proizvode upitali smo Plivu, Hospiru  i Kvasac. Odgovorila nam je Pliva. Potvrdili su da proizvode upravo azitromicin i eritromicin, koji je Ruđerov tim pronašao u rijeci. No, dodali su i sljedeće.

“PLIVA Hrvatska d.o.o. na svojoj proizvodnoj lokaciji u Savskom Marofu proizvodi aktivnu farmaceutsku supstancu azitromicin za što je polazna sirovina antibiotik eritromicin. Svoje otpadne vode PLIVA obrađuje u za to specijaliziranom pogonu, koji zadržava 99% aktivnih tvari. Ovaj pogon za pročišćavanje koristi MBR tehnologiju tj. membranski biorekator u kojem se otpadne vode na samoj proizvodnoj lokaciji učinkovito pročišćavaju tj. uklanja se kemijsko i biološko opterećenje do propisanih parametara za ispuštanje u sustav javne odvodnje”, odgovor iz tvrtke PLIVA.

Odgovor je stigao i iz Kvasca:

“Kvasac d.o.o. se ne bavi proizvodnjom antibiotika pa slijedom toga niti ne ispušta otpadne vode koje ih sadrže. Što se tiče drugih otpadnih voda, svi ispusti su u potpunom skladu s vodopravnom dozvolom. Kvasac d.o.o. je, u skladu s propisima priključen na lokalni kanalizacijski sustav.”

U međuvremenu, zbog neslaganja s kolegama, Ruža Katić s početka priče političku karijeru je u potpunosti zamijenila borbom za okoliš.  Ministarstvo poljoprivrede koje je 2008. zabranilo Plivi rad zbog zagađenja potoka Gorjak, 2011. je odobrilo promjenu pravilnika kako bi Pliva proširila svoje pogone

“U toku javne rasprave Ministarstvo poljoprivrede mijenja pravilnik, na taj način ustvari pogoduje krupnom kapitalu i mijenjaju pravilnik te dozvoljavaju proširenje farmaceutskoj industriji u drugoj zaštitnoj zoni vodocrpilišta Šibice”, rekla je Ružica Katić.

Kaznena prijava protiv Plive iz 2008., je odbačena i nije više razmatrana. Odbačena je i tužba Eko Zaprešića i Zelene akcije protiv nadležnih institucija.

“To je toliko jasno odakle počinju ta zagađenja, Zaprešić nema na svom području bolnicu, jedina bolnica, to je bolnica Bistra, to je dječja bolnica, ona nema takav kapacitet, ona kada bi bila sto posto popunjena ona ima kapacitet 110 kreveta. To je malo.

To ne može ni približno ispuštati nešto u kanalizaciju što bi dovelo ovakve razine zagađenja. Jasno je odakle potiče, jasno je d aje izvor zagađenja farmaceutska industrija, zna se što tko proizvodi u farmaceutskoj industriji, Kvasac nije farmaceutska industrija, ona je prehrambena, Kvasac proizvodi prehrambene proizvode, a ostaju Hospira i Pliva”, kazala je Katić.

“Klanovi koje vode ovu državu zapravo se bave kriminalom i uništavaju zdravlje građana da bi se obogatili, nedavno je Ruđer dao podatke da je Sava zagađena, kažu od farmaceutske tvornice, a ne zna se koje. Pa jedino Pliva tu postoji, ne može iz Slavonije doć zagađenje tu u Zaprešić”, rekao je Dušan Horvatin, Zaprešić.

“Dakle osim mikrobiološkog zagađernje mi smo testirali na toksičnost i potvrdili smo toskičnost... Ti rezultati upućuju na zaključak da ispuštanje - uništava dio živog riječkog svijeta... Ono što je zabrinjavajuće ne postoji rezistencije bakterija putem okoliša...”, kazala je dr.sc. Nikolina Udiković Kolić, Institut Ruđer Bošković Zagreb.

I dok  mještani Zaprešića ne prestaju negodovati već godinama, posljedice okolišnog zagađenja antibioticima potpuna su nepoznanica. Naime, izrazito je zabrinjavajuća činjenica da dopuštena razina antibiotika u okolišu uopće nije zakonski propisana.

Znanstvenici upozoravaju da je to izrazito loše jer takva vrsta zagađenja znači ogroman problem za zdravlje ljudi.

“Bakterije su razvile resistenciju na gotovo sve antibiotike koji se primjenjuju u ljudskoj medicini, a novih antibiotika je sve manje, tako da su terapijske mogućnosti znatno sužene, prema tome dužnost nam je u što većoj mjeri i bržem roku spriječiti razvoj rezistencije među bakterijama”, rekla je dr.sc. Nikolina Udiković Kolić.

Njezin projekt dokazuje da je u rijeci Savi kod ispusta zaprešićke kanalizacije razvoj takvih otpornih bakterija već naveliko uzeo maha.

Istodobno Pliva ističe kako vrši redovne kontole svojih otpadnih voda prema kojima se koncentracije antibiotika kreću ispod granice detekcije.

Ruđerovo posljednje istraživanje četvrto je po redu iste intitucije koje u  posljednjih deset godina ukazuje na problem zagađenja u zaprešićkom kraju.