Prije mjesec i pol dana Dražen je isplovio iz Šibenika, otisnuo se na pučinu i otplovio u avanturu života. Sve do Španjolske društvo mu je na 10-metarskoj jedrilici pravio prijatelj Branimir, a onda je nastavio sam. 

U ovom se trenutku se nalazi između Afrike i Južne Amerike, nasred Atlantika, gledajući prema Brazilu. Na ovaj prilično opasan put otisnuo se s motom – čisto more, čisto srce, da prikupi novac za djecu iz SOS sela, ali istodobno upozori da onečišćenjem uništavamo svoju budućnost. A upravo donacijama koje Dražen prikuplja financiraju se sela u Lekeniku i Ladimirevcima u kojima SOS majke i tete brinu o stopedeset mališana.

"Ovo putovanje jedrilicom Sv. Mihovil u akciji "Čisto more, čisto srce" ima ekološki i humanitarni karakter. Poanta humanitarnog dijela u kojem želim pomoći djeci bez adekvatne roditeljske skrbi. Oni su se, ne zbog svoje krivnje, našli u takvoj situaciji da na neki način ovise o tuđoj pomoći i brizi. Ista stvar je i s morem", kaže jedriličar i volonter SOS Dječjeg sela Dražen Grgić. 

"Imali smo vjerojatno se sjećate, u siječnju je bila žestoka oluja Glorija, koja je poharala Španjolsku...", kaže jedriličar i volonter SOS Dječjeg sela Branimir Vlajo. 

"...za koji su ljudi rekli da ne pamte od davno, da je postavila neke rekorde i u jačini vjetra i padalina na tom području", nastavlja njegovu rečenicu Grgić. "Mi smo je na vrijeme detektirali i stali smo prije nje taman na Menorcu", dodaje Vlajo, a Grgić nastavlja: "Mi smo bili zaštićeni u luci, ali nas je zadržala cijeli tjedan. Vlaji je to uzelo vremena, tako da nismo stigli do Gibraltara, nego smo stali u Kataheni nešto prije, tako da se Vlajo morao vratiti za Zagreb". 

Jedan usred Atlantika, drugi na putu do Lekenika

Jedan upravo usred Atlantika, drugi na putu do Lekenika. Draženova i Branimirova misija odvodi nas do SOS Dječjeg sela. Jer upravo njima žele pomoći. "Krajnji cilj je da toj djeci ne samo pomognemo u odrastanju i pružanju familijarnih uvjeta u njihovom razvoju, nego da ih obučavamo i pripremamo za život bez plastike da tako kažem. Spojili smo te dvoje poruke", objašnjava Vlajo. 

SOS Dječje selo u Lekeniku jedno je od dva sela koja su u Hrvatskoj dom za otprilike stopedesetero nezbrinute djece. Druga obitelj djeci postaju SOS majke i tete. Jedna od njih je Zdenka koja ovdje radi već 13 godina. 

"Nisam ni znala u stvari kako selo funkcionira prije. Bila sam na Zavodu za zapošljavanje, vidjela sam da traže, poslala sam zamolbu i tako sam postala teta", kaže SOS majka Zdenka Canko. SOS majkom je postala prije 4 godine kada su u Lekenik stigli Emanuel, Kristijan, Roberto, Gabrijela i Patrick. Biološka braća i njihova sestra. 

"Prekrasan posao, stvarno je prekrasan i sada mi je žao što nisam prije došla. Stvarno je posao onako, družite se s djecom, brinete o njima, neki drugi život, kao neka druga obitelj. Mislim je druga obitelj, ali imate svoju vlastitu i onda imate tu obitelj i jednake su vam", priča Canko. 

Biološka djeca nikada se ne razdvajaju, a SOS majke imaju zamjenu - tzv. tete. Sve imaju pravo na godišnji i bolovanje, ali većinu vremena svi žive u jednoj kući. Ljeti idu na more, zimi na skijanje...

Branimir Vlajo je inače dopredsjednik Udruge SOS Dječje selo Hrvatska i počasni konzul Republike Finske. "Pa smo stavili kape, puhao je vjetar pa nam je bilo zima. Prošli smo kroz Otrant, tu je Hrvatska gore… i sada smo na početku Tarantskog zaljeva", priča Vlajo. 

"Pozdravi sve u moje ime..."

Daleko od Tarantskog zaljeva, ali preko satelitske veze samo jednu poruku udaljen - javio se Dražen. "Pozdravi sve u moje ime, a djeci da se ostvare sve želje i da čuvaju naš planet. Danas idem u prijelaz Atlantika, prema Brazilu", poslao je Dražen poruku Branimiru. 

Dok je ovo pisao, Dražen je krenuo na opasniju etapu puta - onu preko Atlantskog oceana. Nama se javio malo ranije, kad je bio kod obale Maroka. "Jedne noći, nije bio neki jak vjetar, lagan je bio, ugodno sam jedrio, odjednom osjetim prisustvo nečega. Naime o čemu je bila riječ, dupini su došli. Ali to more je u tom momentu bilo toliko bogato planktonima, da ti dupini koji su prolazili okolo broda, ispod broda, oni su svijetlili kao neki anđeli, kao neka nestvarna bića su prolazili okolo broda, igrali se, svjetlucali", priča Grgić. 

Na ovaj put Dražen i Branimir krenuli su 6. siječnja, sa šibenske rive u jedrilici od svega 10 metara. "Naumili smo prvo uživati. Volimo more, Branimir i ja. Plan rute je Južna Amerika. To je jedan nautičarski izazov - preploviti Atlantik", kaže Grgić. 

Kroz desetak dana ovaj šibenski oftalmolog trebao bi doći do cilja, a onda sličnom rutom - nazad. Vratit će se, ako ga more posluži, krajem travnja. Uz dječje selo, Dražen promovira i ekološku priču. "Postali smo komforni, konzumeristi, želimo da nam sve bude jeftino, dostupno. To plastika omogućava. Međutim, šteta koju taj materijal čini našem okolišu, u ovom slučaju moru, morskim bićima - to je daleko od očiju javnosti", priča Grgić. 

Putem su nailazili na iznenadne oluje, razne nepogode, no to je kaže Dražen, Mediteran zimi. "Moram priznati, to su sasvim očekivane okolnosti zimi na Mediteranu i na sjevernom Atlantiku. Da se ne može baš ići kako ti želiš, nego kako ti vrijeme i situacija dozvoli", priča Grgić. 

Cijelo vrijeme, na Facebooku, Dražen se javlja s putovanja, a može se pratiti i njegova ruta. Dražen je jedan od ljudi zbog kojih cijela priča sa SOS selom funkcionira. 

Više od 30 tisuća prijatelja djece

"Mi ponajprije zahvaljujemo našim prijateljima, a takvih fizičkih osoba u Hrvatskoj je jako puno, preko 30 tisuća. I zaista smo im zahvalni, znamo svi da živimo u teškim vremenima, zahvali smo da nam vjeruju, da je njihov novac došao na mjesto gdje će se potrošiti u najboljem interesu djece", kaže direktor SOS Dječjeg sela Lekenik Mario Čović. 

Djeca ovdje na raspolaganju imaju psihologa, defektologa i logopeda, a s tri godine kreću u vrtić, pa u školu. "Naša djeca kreću u vrtić s djecom iz lokalne zajednice, kao i u školu, naše selo nema nikakvih ograda, dapače, naša djeca se druže s vršnjacima i u školi i u vrtiću, a također djeca iz lokalne zajednice su pozvana u naš društveni centar, u naše izvannastavne aktivnosti", kaže Čović. 

U Lekenik i Ladimirevce djecu šalje Centar za socijalnu skrb, a u obiteljima su do 15. godine kada odlaze u zajednice mladih u Zagrebu, Velikoj Gorici ili Osijeku.  Rješavanje problema nezbrinute djece težak je posao, na kojem se radi svaki dan. 

"Mi smo ti koji i jednima i drugima možemo pomoći. Djeci u dječjem SOS selu tako da pozovemo na njihov broj humanitarnog telefona i doniramo određena sredstva, a moj cilj je da ta djeca s tim sredstvima obrazuju u razno razne stručnjake koji će promišljati tako da ovaj planet i njegova bogatstva nisu nužno tu samo da ih gospodarski iskoristimo, da na njima zaradimo. Već da održivo živimo, da budućim generacijama možemo prenijeti ljepote koje ovaj planet ima", kaže Grgić. 

U Hrvatskoj postoji oko 1500 nezbrinute djece, a naš lijepi Mediteran jedno je od najzagađenijih mora na svijetu. Naizgled dva nepovezana problema imaju zajednički nazivnik  - svakog od nas koji promjenama u ponašanju ili brizi o drugima može barem malo pomoći. Ne trebamo preploviti Atlantik, ali možemo okrenuti broj telefona ili - ne koristiti jednokratnu plastiku.